Pocela sam ja jos pre pola godine da pisem,kao sto je moguce uociti.Moj drugi blog se zove dobrodrustvo,jer je dobro drustvo tesko naci,pa kao da privucem malo posetioce,da zavire u moj svet.I sta je onda bilo?Moja prva greska je ta sto sam pisala na engleskom.Sve je to u redu,znam ja engleski,ali nekad jednostavno ne mogu da se setim neke reci ili izraza,a na srpskom sve ide glatko.Srpski jezik je stvarno...Pa,energican.I ne,ne mislim na psovke.Ne volim i izbegavam da psujem.
Ono sto me nervira jeste to sto (vecina) ljudi iz inostranstva imaju pogresan stav prema Srbiji.Maltene da je gledaju s visoka,zajedno sa svim ljudima koji zive u njoj.Boze moj,ni ne trude se da uvide lepotu Srbije.I sad bi se tu svi vezali za sela,etno pesme i izvorne narodne,kao to je Srbija.U redu,jeste,ali ima jos mnogo stosta sto lezi iza toga.Zivim u super gradu (ne,nije Beograd),i volim ga zbog svih ljudi u njemu.Sad ja malo preterujem,ne poznajem ih sve,ali tako iz moje okoline,da,to jesu divni ljudi.Postoji bezbroj predrasuda o Srbiji kao drzavi zbog ponekad ogavne politike,ali se retko ko osvrne na same ljude.Istorijski dogadjaji su navukli tamnu zavesu na Srbiju i sad svakog pojedinca to vuce unazad,o njemu postoje predrasude,kao da tog nekog odredjuje drzava u kojoj zivi.
Ja sam veoma svesna situacije u kojoj se ljudi nalaze,oseca se i umor svakog od njih,nema vise volje za borbom,za nastavak.I svi ste vi bili svedoci istog osecaja.Recimo,evo banalan primer:raspravljate se sa mladjim bratom/sestrom/majkom/ocem/ujakom/ujnom/najboljim prijateljem/prijateljicom . . . ,i znate da je mnooooogo tvroglaviji/a od vas.I sta onda?Posle par svadja,temperamentnih rasprava,diskusija ,nalazite se u poziciji da odustanete,jer smatrate da nema vajde,tvrdoglav/a je kao mazga,dizete ruke jer ste se umorili. E,pa,tako nesto.
I sta sad? Ne znam.Ja se trudim svim silama da ne izgubim volju za borbom,dokazivanjem,sve dok ljudi ne prestanu da gledaju drzavu,stanje okolo,i pocnu da gledaju same ljude.Da se neko zapita : "Ko je on/a?" ,a ne bre "Odakle je on/a?" Stvarno ima ljudi koji su ili zaslepljeni,ili imaju pomesane prioritete ili su idioti.U slucaju ovog poslednjeg,kome uopste i trebaju?
Ja sad idem da popijem caj,jer mi malo smrka nos,pa da ne rizikujemo.Bolje spreciti,nego leciti,jel?
: D
Friday, January 05, 2007
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment